DAN 34 (726.47 – 738.47 km) (19.7.2019.)

Većinu sam dana proveo izležavajući se, a dalje sam krenuo tek oko 18h. Odmorenog tijela i misli krenuo sam prema Kladeščici prateći Marijanski hodočasnički put i neki krnji potok zbog kojega sam bio sav u blatu. Dva i pol sata i 12 kilometara kasnije došao sam do planinarskog doma Kladeščica, podignuo šator, gledao zalazak sunca i lagano u krpe. Čim sam krenuo večerati puhovi su se počeli glasati, a poznavajući te beštije pojest će i šator da se domognu hrane ? Bilo kako bilo, riskirao sam i otišao spavati, sutra je dug dan, moram potegnuti cca 13km do birtije u Lazu Bistričkom gdje se nalazim s B2M ekipom i skupa ćemo do Sljemena, prije nego što se spustimo u Zagreb. To je ono što me zapravo nosilo prijašnjih par dana, pomisao da ću nakon više od mjesec dana vidjeti prijatelje s kojima inače svakodnevno komuniciram i na gotovo tjednoj bazi hopsam po Medvednici :)

DAN 35 (738.47 – 766.42 km) (20.7.2019.)

Probudio sam se oko 6h, spremio šator i doručkovao te već oko 7:30h krenuo stazom 1 prema Lazu. Od ranog jutra mi je osmijeh na licu, staze su mi poznate, šuma mi je poznata, kvragu poznat mi je i taj nostalgičan miris šume, koji mi je toliko falio. Medvednica je moj teren i zaista, moram priznat, šuma ima drugačiji osjećaj od svih ostalih mjesta koje sam dosad posjetio. Čak mi je i falio onaj krnji zvuk racionalnog gospodarenja šumom!

Dolazim do dezignirane birtije i ekipu čekam nekih 20-ak minuta, parkiraju auto i iz auta redom izlaze Aleksandar, Dragana, Srećko i Vedran. O kako mi je drago bilo vidjeti ih! Donijeli su svega, voća i grickalica te ono najvažnije, aktivni ugljen! ? Nakon okrepe u kafiću krećemo stazom 33, dečki se izmjenjuju svakih 5km i nose moj ruksak umjesto mene. Jedini problem je što ruksak ogavno smrdi pa se cijelim putem žale, ali što ćeš, to je život na putu, jel. Stajemo na izvoru Mrzlak i vidikovcu Lipa, a nakon toga put do Hunjke, kao i uvijek, traje vječito. Na brzinu rješavamo fotkanje na vrhu Sljemena jer je toranj sav u skeli i nešto se radnici deru sa tornja, pretpostavljamo da ne bi smjeli biti se muvati oko tornja pa se ubrzo spuštamo u Groficu na konzumiranje ogromne količine hrane.

U Grofici naručujemo hrpu klope, a pridružuje nam se i Goran! Dobiciklirao je do Sljemena, malo da protegne noge i podruži se s ekipom :) Nakon klope zovem cimera da nas dođe pokupiti, svi se trpamo u auto i spuštamo prema gradu. U Zagrebu ću uzeti četiri dana prijeko potrebne pauze. Četiri dana je vjerojatno i previše, no prethodni su me dani shrvali pa odlučujem napraviti veću pauzu kako bi dobio elana za dalje.

DAN 36 (0-day) (21.7.2019.)

Izležavanje i druženje s prijateljima.

DAN 37 (0-day) (22.7.2019.)

Fizikalna terapija (za stopalo na kojem me muči petni trn) kod Pleše i roštilj kod Valentine i Blaža.

DAN 38 (0-day) (23.7.2019.)

Fizikalna terapija kod Pleše i pripreme za daljnji put.

DAN 39 (0-day) (24.7.2019.)

Pisanje blogova, posjet rodbini i pripreme za daljnji put. Revidiram opremu unutar ruksaka pa mi sad ukupna težina rusaka sa hranom i vodom iznosi 15.368 kg, a bez hrane i vode 10.012 kg. Nije loše, iako sam htio nabuđiti ukupnu težinu ruksaka ispod 15 kg. Sutra rokam od Sljemena do Samobora!