Iz proste činjenice da na svijetu postoji vrtoglavi broj knjiga, kako u tiskanom, tako i digitalnom obliku, ne vjerujem da osobi jedna jedina knjiga može biti najdraža. Umjesto toga, ovisno o stanju uma i problema s kojima se suočavamo u određenom trenutku života, tada su nam najdraže one knjige s čijim se riječima možemo poistovjetiti i nešto naučiti. Osobno, knjige koje mi stisnu šamarčinu i natjeraju na promjenu u razmišljanju vrijedne su spomena i titule najdraže knjige u danom trenutku. Stoga, bez daljnjeg odugovlačenja i nekog posebnog redoslijeda, slijede knjige koje su me prošle godine natjerale da stanem i razmislim:

The Selfish Gene (Richard Dawkins)

Što je smisao života? Vječito, bezvremensko pitanje na čiji će vas spomen okolina instantno deklarirati kao čudaka. U svojoj knjizi Dawkins podliježe znanstvenom pristupu smislu života, tvrdeći kako smo mi, ljudska bića, samo strojevi za preživljavanje gena, da je smisao našeg života djelovanje s ciljem preživljavanja naših gena. Iz toga proizlazi da se rađamo programirani da budemo sebični te da je sebičnost osnovna ljudska vrlina koja se, ako ne bude kontrolirana, može pretvoriti u manu karaktera. Pročitajte ovu knjigu ako koketirate s pitanjem o smislu života (a svi bi trebali) i niste zadovoljni izbjegavanjima, uzdizanjima i predajama zemaljskoga i materijalnog koje nude religije.

Stumbling on Happiness (Daniel Gilbert)

Iako nas se od malena uči da ljudski mozak krivo percipira stvari, a posebice događaje oko nas, ova knjiga na bezobrazno jednostavan i privlačan način ukazuje na to kako krivo sudimo o tome što nas čini sretnima, u bilo kojem trenutku linearne stvarnosti – prošlosti, sadašnjosti i predviđanjima o budućnosti. U suštini, biti sretan ima jako malo veze s događajima u našim životima već s time na koji način odlučimo percipirati te događaje. Ako ste se ikada osjećali kao da lovite sreću kao što pas bezuspješno lovi svoj rep i pritom ste puni bespotrebnog filozofiranja, ovo je knjiga za vas. Nakon što pročitate knjigu nadam se da ćete, kao i ja, doći do zaključka da je biti prosječan čist ok.

On The Genealogy of Morals (Friedrich Nietzsche)

Kao iz puške i prema riječima autora, ova knjiga nije za svakoga. Pročitajte ju ako promišljate o dobroti i zlu, dobrome i lošemu te ako vam ne smeta da netko opali šamarčinu vašem Bogu i pritom koristi hladnu logiku kao razlog svojih postupaka. Nietzsche govori kako u svakoj populaciji postoje Jaki i Slabi te da je njihov odnos na globalnoj razini jednak odnosu gospodara i roba. Jaki su talentirani, intelektualni i nadareni, a iz toga proizlazi razmišljanje kako oni zaslužuju privilegiranu poziciju u društvu, dok će Slabi poprimiti razmišljanje kako svi ljudi zaslužuju pomoć i milostinju. Ako želite saznati korijene ideja krivnje, kazne i savjesti te kakve veze sve to ima s kršćanstvom vrijeme je da pročitate ovu knjigu.

Models: Attract Women Through Honesty (Mark Manson)

Kada sam jednog popodneva sasvim slučajno nabasao na The Subtle Art of Not Giving a Fuck članak, šokiralo me koliko jedna osoba može razmišljati toliko slično kao i ja. Iako, kada bolje razmislim, to nije toliko šokantno niti rijetko. Bilo kako bilo, Mark Manson, osim što piše o savjetima vezanim uz osobni razvoj (ako bacite oko na njegov blog vidjet ćete da se mnogi moji tekstovi baziraju na njegovim promišljanjima), napisao je gore debelim slovima ispisan naslov koji je, kako sam autor kaže, vodič za osobni razvoj, promjenu u načinu razmišljanja i ponašanja zgodno zapakiran u atraktivan naslov. Mnogi će ovu i slične knjige odbaciti misleći da su suviše seksističke, mizogine ili jednostavno površne. Dakako, za većinu njih biti će u pravu.

Ako ste se ikada našli u situaciji da ste propitkivali zašto se od vas  očekuje da se ponašate prema zadanim društvenim normama toplo preporučujem da pročitate ovu knjigu. U tom pogledu svi smo (barem se nadam) isti, bez obzira na to što nekome se lampica upali ranije, a nekome kasnije. Ako ćete išta shvatiti, preuzeti iz ove knjige, onda neka to bude sljedeće: odlučivši se na promjenu, bilo fizičku, emocionalnu ili u načinu razmišljanja, shvatite da je svaki takav proces dugotrajan i od vas će zahtijevati predanost pa čak i kada ćete se pitati zašto ovo radite i poželjeti odustati od svega – a do tog će trenutka doći – i to ne samo jedanput. Krenete li čitati ovu knjigu sa samo s naumom da naučite šablonu kako “zašprehati ženske” predlažem da preispitate svoj stav o naravi muško-ženskih odnosa, a isto tako, knjiga će vas razočarati jer ne nudi ono što tražite. Niti jedna knjiga to ne nudi, a one koje tvrde suprotno pune su površnih sranja.

No More Mr. Nice Guy (Robert Glover)

Ljudi ponekad (čitaj prečesto) imaju zastrašujuće nesvjesnu potrebu usrećivati ljude oko sebe i tako validiraju svoje postojanje. Iako na površini stvar ne izgleda toliko ozbiljno, ispod te repulzivne površine nalazi se Nice Guy sindrom, kako ga Glover u svojoj knjizi naziva. Dobri dečki gotovo religiozno zabrinuti su o tome hoće li neku stvar napraviti “dobro” i hoće li izgledati “dobro”, odnosno hoće li ih druge osobe tako percipirati. Prema riječima autora, najsretniji su kada usrećuju druge. U suštini, dobri dečki vjeruju da ako budu dobri, brižni i dobrotvorni da će zauzvrat biti sretni, voljeni i ispunjeni. Prateći religiozno slijepo takav način razmišljanja, iznova se razočaravaju i priča kreće ispočetka. Iako naslov knjige slovi muškim rodom, isto se definitivno može upotrebiti i za suprotni spol.

How to Win Friends and Influence People (Dale Carnegie)

Klasik. Doslovno najbolja knjiga o tome kako se poistovjetiti i ostaviti snažne dojmove u odnosima s drugima. Iako su se od prvog izdanja, 1936. godine pa sve do danas trendovi mijenjali kao programi televizije, opisana psihologija ljudskih odnosa i dalje drži vodu. Stoga, ako vam ne smeta pučka proza 1930-ih godina prošlog stoljeća, na svega tristotinjak stranica Dale Carnegie objašnjava kako se sprijateljiti s gotovo bilo kime prateći nekoliko jednostavnih pravila, uključujući: apeliranje na ideale druge osobe, pamćenjem imena druge osobe (jednostavno volimo kad netko zapamti naše ime) te dopuštajući drugima da u raspravi sačuvaju obraz.

Civilization and Its Discontents (Sigmund Freud)

Freud, izumitelj (is this right?) psihoanalize, u ovoj knjizi bejsikli kaže da smo svi sjebani i da imamo primalnu potrebu da se seksamo, prežderavamo i ubijamo (seks, hrana, agresija) te ako želimo održati civilizaciju koherentnom da iste nagone moramo potpuno potisnuti. Ili im se možemo prepustiti pa neka sve ode k vragu. Tek kada je kritična masa dovoljno potisnula spomenute nagone, pogurnula ih u podsvijest, nastala je civilizacija (no isto tako i različite neuroze).

Ne razlikuje ljubav od agresije, štoviše, predstavlja ljubav kao agresiju (seksualnost = agresija = civilizacija), gdje dolazi do zaključka: civilizacija je stvorena na temelju represije agresije koju zbog iste te civilizacije moramo obuzdati, uključujući i ukorijenjeno narcisoidno uživanje koje prati agresiju.

Razvoj civilizacije objašnjava u tri koraka:

• besramno nepotisnuta seksualnost i nekoherentnost društva,
• hvatanje zraka u dubinama seksualnog morala nametnutog od strane (razvijenog) društva,
• potpuno izdizanje iznad seksualnosti koja tada služi samo u svrhu reprodukcije.

Izuzetno je zanimljivo kako za spomenute točke gotovo svugdje možemo naći primjere, a vrlo su očiti u primjeru kultne serije Star Trek:

• Klingonci, u suštini svemirski pirati, kojima društvo funkcionira na principu alfa mužjak sistema, pljačkaju, prežderavaju se i opijaju te uzimaju što god im se prohtje bez razmišljanja o posljedicama,
• Ljudi, krhka, pohlepna i osjećajna vrsta razapeta između koherentnosti društva i individualnosti, stvorila je Ujedinjenu Federaciju Planeta,
• Vulkanci, vrsta koja je potpuno iskorijenila seksualnost (reducirajući ju samo na funkciju reprodukcije) i osjećaje iz svoje kulture, pare se jedanput svakih 7 godina kako bi održali vrstu. Razlog istoga jest agresivna prošlost koja je gotovo uništila vrstu i planet koji nastanjuju. Sada prate “uzvišeni put” učenja Surakovih.

Cijela knjiga napisana je kroz prizmu psihoanalize koja govori da praktički ne možemo biti izliječeni. Sama bolest o kojoj psihoanaliza govori razlikuje se od čovjeka do čovjeka (različite neuroze i oblici agresije uzrokovani potisnutom seksualnošću) ne mogu biti izliječeni. Pokušaj liječenja “bolesti” značilo bi liječenje od onoga što nas čini čovjekom. Ako vam ne smeta racionalizacija da jedini problem koji svako ljudsko biće ima jest da želimo pojebati sve što se kreće, a ne smijemo zbog opstanka naše nam drage civilizacije, ovo je štivo za vas.

“Civilized” Sexual Morality and Modern Nervous Illness (Sigmund Freud)

Prije nego što je napisao “Civilization and Its Discontents”, Sigmund Freud nas časti ovim svega četrdesetak stranica dugim esejom gdje uspoređuje odnos između ljudske seksualnosti i individualne sreće i kako civilizacija utječe, odnosno potiskuje slobodnu i agresivnu seksualnost, a posljedično tome nas čini nesretnima.

Iako je ljudska seksualnost respresirana, nije iskorijenjena i pri svakoj pomisli na istupanje izvan obrazaca društva (u vidu seksualnosti) rađa se osjećaj krivnje pa tako kaže da je “osjećaj krivnje najvažniji problem u razvoju civilizacije i cijena koju plaćamo za kulturni napredak je gubitak sreće, koja proizlazi iz pojačanog osjećaja krivnje”. Dakle, u dubini potisnuto, svi smo nezasitni i nesretni, respresirani perverznjaci. Kako je nemoguće iskorijeniti ljudsku seksualnost (iz vrlo očitih razloga) ona je postala neiskorjenjiv, tvrdoglav izvor naše nesreće.

Bez obzira na to što su neki konteksti u koje Freud stavlja respresiranje ljudske seksualnosti zastarjeli (primjerice nemogućnost mladih ženskih osoba da izražavaju svoju seksualnost i o istoj se educiraju), ovaj esej dvadesetak godina kasnije služi kao podloga za “Civilization and Its Discontents” i uvodi nas u zamršen odnos morala seksualnosti (ili seksualnosti morala?) i posljedica istog.

55 lakih komada (Darko Milošić)

Šarolika, introspektivna, satirična zbirka priča kako svakodnevnih prilika i zgoda, tako i društveno važnih pitanja. Svaka priča napisana je tako da čitatelja, bez obzira na lak i komičan ton, ostavi sa svojevrsnom domaćom zadaćom, a autora nećete naći da nameće svoj stav o određenoj temi i promovira neku političku ili vjersku ideologiju. Naprotiv, dobit ćete osjećaj da o istima promišlja iz naše, vaše, čitateljske perspektive, što je zaista ugodno osvježenje.

Novi laki komadi (Darko Milošić)

Teme koje u svakodnevnom životu prešućujemo, guramo ispod tepiha ili jednostavno uzimamo zdravo za gotovo Milošić genijalno, uz gotovo nepostojeću zadršku, secira i priprema za konzumaciju. Bez obzira da li ste veteran čitanja ili svakodnevni laik, Milošić otvara vrata svima koji kroz njih žele zakoračiti, uz podrazumijevanu spremnost na prihvaćanje činjenice da stvari ipak nisu crno-bijele kakvima se prečesto čine.

The Alchemist (Paulo Coelho)

Iako sam bio vrlo skeptičan, na nagovor prijatelja da malo odmorim moždane vijuge bacio sam se na čitanje Alkemičara, knjige koja, ovisno o tome u kojem ste trenutku u životu, može biti potpuni bullshit ili prosvjetljenje. Osobno, nije bila niti jedno niti drugo, bez obzira na laku čitljivost, događaji u knjizi isuviše su klišejizirani i predvidivi. Priča ide nekako ovako: mladi pastir, željan putovanja i novih iskustava, odvažno kreće preko mora u potrazi za egipatskim piramidama, prateći znakove te vjerujući u sudbinu upoznaje ljubav svog života i sve mudrosti svijeta, vjetra i sunca.. Dok se kroz cijelu knjigu prožima kako mladi pastir vjeruje isključivo u znakove i sudbinu te upoznaje bogove različitih religija, na kraju se knjige ipak ispostavlja da je naš pastir veliki vjernik u Boga, a ne sudbine i znakova kao kozmičkih sila, što je zapravo bio jedan veliki letdown.

Hotel Zagorje (Ivana Simić Bodrožić)

U ljeto 1991. godine mlada djevojčica, svega devet godina starosti, odlazi (bježi) iz Vukovara, napokon se smjestivši u “Hotel Zagorje”, staru političku školu u Kumrovcu gdje živi u prognaništvu sedam godina. Odrasta uz smijeh i plač te konstantnu borbu za nekoliko kvadrata stana u kojem bi se mogla skrasiti te kao svaki normalni tinejdžer imati vlastitu sobu, kako ona, tako i brat i majka s kojima nestrpljivo iščekuje bilo kakve vijesti o ocu koji je ostao braniti grad. Prvi izlasci, cigarete i alkohol, dečki te nova prijateljstva Ivana Simić Bodrožić opisuje kroz oči devetogodišnjakinje zarobljene u stranoj joj zemlji punoj okrutnosti spram izbjeglica.

Bez obzira na to što je tema knjige zapravo vrlo ozbiljna i još se danas vide posljedice iste, Bodrožić nam kroz “Hotel Zagorje” vraća, kako se već to kaže, izgubljeni komadić nevinosti.

Gyo (Junji Ito)

Ne znam da li može biti išta čudnije od ovoga, no radi se o Japancima, stoga pričvrstite pojas. Tadashi i Kaori, mladi par na odmoru u Okinawi bore se za opstanak protiv ljigave horde riba i ostalog podvodnog svijeta. Ribe imaju metalne noge. Kasnije u priči se otkriva kako su ta stvorenja ostatak znanstvenog istraživanja japanske vojske tijekom drugog svjetskog rata. Osim što je priča samo po sebi freaky, hiperrealistične ilustracije definitivno nisu za svakoga. Check it out if you got the stomach.

Uzumaki (Junji Ito)

Da, ipak može biti čudnije od riba s metalnim nogama. “Uzumaki” prati priču dvoje srednjoškolaca, Kirie i Shuichia te stanovnika fiktivnog grada naziva Kurôzu-cho, grada pod kletvom spirale. Kako se priča razvija, mladi tinejdžeri svjedoci su iznova i iznova efekta kletve spirale koja izluđuje stanovnike da bi na kraju istima oduzela živote izobličivši im tijela u spiralne oblike. Na kraju priče mladi par ne uspijeva pobjeći iz grada i od same kletve te umiru u zagrljaju stvarajući spiralni oblik svojih tijela. Sample.

Death Note (Tsugumi Ohba)

Napokon “normalnija” manga. Light Yagami, besprijekorni srednjoškolac otkriva bilježnicu koja posjeduje natprirodna svojstva. Naime, upiše li se bilo koje ime, uzrok i vrijeme smrti, imenovana osoba će – bez margine pogreške – umrijeti. Shvativši to, narcistički nastrojen Light-kun kreće u “avanturu” ubijanja negativaca u cilju stvaranja svijeta bez zla kako bi kao “Bog” vladao novopečenim svijetom. Osim što je gotovo svako ubojstvo opisano bezobrazno precizno, kroz cijelu priču proteže se borba između poimanja dobra i zla te porijekla istih.

Bez neke posebne poruke istim tempom nastavljam(o) i ove godine, a svaki prijedlog knjiga je dobrodošao :) Happy reading