Noć prije polaska je, apsolutno prekasno pišem ovaj članak. Evo baš došao doma, bio na sastanku udruge, Bimbo me cuknul i dao još par finalnih savjeta. Složil sam si juhicu da umirim rastuću nervozu, što se pokazalo kao promašaj, sad jedva gledam tako da će ovaj članak biti kratak.

ZAŠTO?

Unazad nekoliko mjeseci mnogi su me pitali zašto idem i kako sam se odlučio na ovakav poduhvat. Vjerujem da sam gotovo svakoj osobi dao različit odgovor jer tako i jest. Svakim novim promišljanjem dolazim do sličnih, ako ne i različitih razloga zašto idem, no jedno je sigurno.  Kad te tako nešto ugrize moraš ići probat, riskirat pa kud puklo da puklo.

Davne 2016. godine počela su razmišljanja, prvotno je u igri bio američki Appalachian Trail, zatim japanski Tōkai Shizen Hodo, no na kraju je odluka ipak pala na domaći friško pečeni trail, CLDT. Došla je i prošla 2017. godina, ideja o thru-hikingu stavljena je u drugi plan, a ista je situacija bila i dobrim dijelom 2018. godine. Na kraju je ipak odluka pala da idem na put, ali nije mi se sviđalo kako sam došao do odluke, sve je to nekako bilo labilno. Kako ću s poslom, stanarinom i ostalim inim obvezama i problemima. Početkom 2019. godine prevladala je želja za promjenom pa se i odluka u potpunosti afirmirala. Kako sam i sam manjim dijelom sudjelovao u inicijalnoj fazi stvaranja traila i udruge, odluku o hodanju CLDT-om nisam previše propitkivao.

PRIPREME

Osim redovitog treninga, posebnih priprema nisam imao. U prvoj polovici godine nastavio sam s treningom, skupio 950km trčanja i 1000km bicikla, odradio par hikeova s opremom i to je to. Fizički sam spreman, glava je tu bitna. Ipak se radi o 2000+ km terena. Kako to inače biva, sve se finalizira u zadnji čas, oprema i “strategija” hodanja. Ono što je sigurno jest da bu me Aco otfural do Iloka, najavio već prije par mjeseci. Spominjem to zato što znam, vjerujem, računam da će me već negdje, po završetku puta, pokupiti i cuknuti nazad, jel :)

OPREMA

O opremi neću previše duljiti, sto ljudi sto čudi pa tako svatko preferira i nosi različitu opremu. Istu sam kupovao više manje na blef, pošto se dobar dio opreme niti ne može kupiti, a kamoli isprobati kod nas u Hrvatskoj. Finalizirajući opremu obavio sam nekoliko test planinarenja da vidim kako se sve to skupa drži i poprilično sam zadovoljan odabirom. Nisam previše fulao, ima nekih stavki koje bih sada, kad sam malo pametniji po pitanju opreme, mijenjao no otom potom. Uključujući odjeću koju nosim i tenisice te hranu i vodu, ukupana težina tereta iznosi 19kg. Siguran sam da će biti promjena u vezi opreme, ali to će se, naravno, rješavati u hodu. Opremu koju nosim možete pogledati ovdje https://crst.us/l/noMBAp.

NAVIGACIJA

Sekcijom A navigirat ću se kroz Guthook Guides mobilnu aplikaciju, postoji velika šansa da će ostatak aplikacije biti gotov krajem srpnja ove godine pa ću i ostatak puta za navigaciju koristiti isti app. U slučaju da aplikacija ne bude završena, odnosno sekcije B i C nedostupne unutar iste, za navigaciju ću koristiti GPX rutu na mobilnom telefonu i hand held GPS uređaju. Osim toga, sa sobom nosim i Upoznaj Hrvatsku osobno, Horvatov priručnik za hodače.

STRAHOVI I OČEKIVANJA

Strahova ima i konkretni su, no to je za očekivati. Trenutno mi je najveća briga nedavna ozljeda stopala, petni trn, koju sam manje-više zasad ugasio, u kratkom je periodu Pleša iz Zaprešića fino to pokrpao. Ako treba i zeljem ću motat to stopalo!

Trail nastojim prehodat u cijelosti i predviđam da će mi trebati između 100 i 110 dana da ga u potpunosti prehodam. Možda više, možda manje, vidjet ćemo, za sad mi se nigdje ne žuri.

AŽURIRANJA NA DRUŠTVENIM MREŽAMA

Možete me upratiti na Instagramu, Facebooku (objave će biti javno dostupne) te ovdje na blogu. Od mene možete očekivati ažuriranja svakih 3-4 dana u obliku fotki, kratkih videa i pokojeg članka na blogu. Stranica nije u idealnom stanju pošto nisam izdvojo vremena za prijeko potreban facelift, no poslužit će. Primjetit ćete sadržaj kako na hrvatkom, tako i na engleskom jeziku i znajte da sam bio prelijen to srediti da liči na nešto jer, kako se kaže, u postolara su najgore cipele. Zadnje dvije i pol godine nisam napisao niti jedan članak pa molim za malo strpnjenja dok se ponovno ufuram u igru :)

Ako me gdje vidite na stazi imajte na umu da hladno piće neću odbit :)

Vidimo se negdje na trailu!