DAN 67 (1444.68 – 1485.66 km) (21.8.2019.)

Autobus za Fužine je išao u 5:50, tako da sam već prije 5h, neispavan, bio na nogama. Pozdravio sam Vanju i šturka na bus.

Priznajem, nije mi se dalo, htio sam čoriti i izležavati se bar još jedan dan, ali put nažalost nikoga ne čeka. Po izlasku iz busa nisam mogao vidjeti prst pred sobom pa sam odlučio pričekati da magla nestane i tek sam u 9h krenuo put planinarske kuće Ana Komadina na Viništu.

Nemam što reći za ovaj dan osim da su markirane planinarske staze sve bile na cesti! Sunce je toliko pržilo, a vode kilometrima nigdje. U Grižanama sam stao na sat vremena okrepit se hladnim pićem, a isto tako sam učinio i u Bribiru. Uslijedio je spust na selo Ledenice i lagana šetnja makadamom do pl. kuće na Viništu.

Nakon što sam s konjima ispregovarao da im neću ništa i da bih rado išao dalje, došao sam do kuće na Viništu gdje su me dočekali gospodin i gospođa Dlouhy iz HPD Kapela. O kako je bilo lijepo nakon paklenog dana na cesti otuširat se i pojesti topli obrok. Uskoro su došli i planinari koji su također boravili u kući pa smo svi skupa ugodno proveli večer i naposlijetku se povukli na spavanac. Fascinirala me činjenica da su moji domaćini oboje ušli u osmo desetljeće života i još uvijek aktivno planinare. Ako to nije životni cilj, onda ne znam što jest :)

DAN 68 (1485.66 – 1524.07 km) (22.8.2019.)

Odugovlačio sam spremanje pa sam prema Oltarima krenuo tek u 9:30. Uslijedio je dan orkanske bure, kretao sam se po tim velebitskim cesticama i makadamima. Prvo sam izdaleka gledao vjetrenjače pa onda izbliza, sve dok nisam počeo prolaziti ispod istih. Kombinacija bure i siline vrtnje propelera vjetrenjača gotovo da me otpuhala dolje u Novi Vinodolski ?

Nekako sam se dogegao do Vratnika, odmorio i od tamo krenuo makadamskom cestom pa potom, redom, po nekim krnjim škrapama, kroz napuštene zaselke i zaraslu stazu do Oltara.

Dok sam buljio u mobitel i čekao da mi se jave iz sisačkog društva sa povratnom informacijom da li je pl. kuća na Oltarima otvorena ispred sebe sam začuo režanj. Podigao sam glavu i prerezalo me, medvjedica i dva mala medvjedića na dvadesetak metara od mene. Nakon gotovo 40km danas i samo 1300m prije pl. kuće baš se meni posrećilo da naiđem na medvjeda i još k tome medvjedicu s mladima. Mjerkala me nekoliko sekundi, još jedanput zarežala i srećom su medvjedići pobjegli u šumu pa i ona za njima.

U planinarskoj kući na Oltarima dočekali su me Branka, Marijana, Vesna i Željko. Ko iz puške su mi ponudili topli obrok i pivo! O kako divni ljudi! Ispričao sam im o mome susretu sa medvjedom pa sam tako zaslužio još jedno pivo. Zašto ne :)

Ostao sam dugo budan jer sutra je lagan dan,  nakon 100+ kilometara ceste u posljednja tri dana spreman sam na laganiji tempo.

DAN 69 (1524.07 – 1533.63 km) (23.8.2019.)

Z noge na nogu sam krenuo prema Zavižanu, došao do ulaska u NP Sjeverni Velebit, kupio kartu i lagano prema Zavižanu. Ne mogu vjerovati, nakon 1500km napokon sam tu, na Velebitu! Došao sam do pl. doma Zavižan i nisam niti stigao popiti pivo, a Sisak ekipa već je bila tu. Zajedno smo nešto popili i pojeli i autom se zaputili nazad u Oltare. Večeras ponovno tu spavam, a sutra mi dolazi ekipa i skupa idemo do Rossijeve kolibe, gdje će naša vesela družina prenoćiti.

Ruku na srce, spoj Gorskog Kotara i Velebita smo jako loše odradili, previše ceste na kojoj se pržiš, ima alternativnih puteva koje ćemo morati istražiti i prema tome rutu korigirati kako bi buduće generacije CLDT hikera imali što bolje iskustvo na trailu.