DAN 10 (193.7 – 209.5 km) (25.6.2019.)

Nisam se baš naspavao, budim se poprilično rano i počinjem spremat. Kasni start nam je već rutina pa tek u 9h krećemo iz Belišća (gdje smo jučer stali) prema Valpovu.

Odlučili smo da će danas biti lagan tempo pošto je već rano ujutro sunce dobrano zapržilo. Kako to biva, nakon nepunog kilometra stajemo u pekari, uzimam masni, vrući burek bez obzira što već sada s mene curi znoj količinski usporediv s malim potočićem. Burek was good,  I have no regrets!

Vruće je, nema previše hlada, a nema ni vode. Prolazimo kroz selo Ivanovci, vidim gospođu kako puni šator vodom pa pitam može li i nas zaliti da se rashladimo. Na sekundu je stala da razmisli, otišla po dulji šlauf i dobro nas rashladila. Rashlađene nas je pozvala da sjednemo u hladovinu dvorišta te nas je ponudila sokom, pivom i kolačima. Dobrih sat vremena je prošlo samo tako uz druženje s cijelom obitelji gostoljubivih domaćina, no morali smo krenuti dalje. Nakon dvije pive jedva sam taj ruksak stavio na leđa i krenuo dalje, danas me baš fjaka udara.

Put nas dalje vodi kroz selo Bolman i blatna polja. Situacija s komarcima je ok sve dok se ne počinjemo približavati šumi prije sela Harkanovci. Na putu do tamo upoznajemo Krunoslava, veselog vatrogasca koji nas skuterom prati kroz labirint polja oko sela Zelčin. Bila je to lijepa gesta, a i sljedeće smo jutro na trasi kojom smo Krunoslavu objasnili da ćemo prolaziti našli petlitarku vode. Odlučili smo vjerovati da Krunoslav pazi na nas :)

Pred kraj dana zaustavljamo se cirka 2km pred šumom za koju smo upozoreni da je leglo komaraca i tražimo mjesto za prenoćište. Komarci su već kvalitetno počeli gristi, ali pastir Zdravko spašava situaciju. Smjestio nas je u obližnju kućicu pored njegovih ovaca kako bi se sklonili od komaraca. Donio nam je pregršt hladne vode, a mi smo za uzvrat poslušali njegove priče, koje su više nego zanimljive!

Naime, Zdravko se sjećao još od prošle godine Nikole i ekipe, sreo ih je doslovno na istom mjestu gdje i nas danas pa smo svakako imali o čemu pričati. Odmah javljamo ekipi iz udruge za Zdravka i svi ga oduševljeno pozdravljaju.

DAN 11 (209.5 – 239.4 km) (26.6.2019.)

Budimo se već oko 5h jer znamo da nas čeka doista naporan dan do Našica, vjerojatno najteži komad Sekcije A. 14km rojeva komaraca kroz šumu pored sela Harkanovci do odmorišta Brestovac. Nisam baš najbolje spavao pa ovaj dio nabijam malo veći tempo, samo da ga riješimo. Za cca 2h 40min ispikani dolazimo do našeg odredišta gdje nas dočekuje Dalibor & company. Tamo odmaramo dobra dva sata, a u međuvremenu temperatura se diže na zavidnih 34 celzijevaca. Nekako se doteturamo do dućana u selu Niza, udaljeno mizernih 2km i stajemo na hladnim napitcima. Preostalo nam je još 15km žege po poljima uz prugu do centra Našica. Ovo je uistinu bio najteži dan do sada!

U Našicama nas dočekuje Hrvoje iz PD Krndija Našice i prevozi do planinarske kuće Krndija (Londžica) (prenamijenjena željeznička postaja), gdje čekaju Ante i Vlado iz istoimenog društva. Ekipa nas je smjestila za noć i carski dočekala sa porcijama čevapa, pivama i sokovima. U par sam navrata skoro suzu pustio, bio je ovo uistinu težak dan, a momci su nas strpljivo dočekali, počastili i s nama se podružili. Razmijenili smo iskustva i priče prijašnjih planinarskih dogdovština te su nam najavili što nas čeka na Krndiji i Papuku. Uskoro se punih želudaca prebacujemo u krevete i tonemo u san.

DAN 12 (239.4 – 264.7 km) (27.6.2019.)

Kristina se budi ranije i već je u 6:30h na stazi i kreće dalje. Što se mene tiče, poražen od jučerašnjeg dana odlučujem uzeti 0 day u Našicama, no smještaj se pokazao preskup pa obavljam shopping za naredna 4 dana Krndije i Papuka i u 11h krećem na stazu. Prvih 8km je totalna pržiona, ali to pregrmljujem jer znam da slijedi čista uživancija u šumi. Polako ulazim u šume Krndije i po Našičkom planinarskom putu krećem prema današnjem odredištu, odmorištu na ulazu u Park prirode Papuk, udaljeno svega nekoliko kilometara od Manastira Sv. Nikole, gdje ćemo večeras prespavati.

Dan je bio ugodan, uživao sam u nijansama zelene boje, boje šume koja mi je toliko falila dosadašnjih 240 kilometara. Usput, prevalili smo i 200 km, woohoo!!

Dolazimo do manastira, upoznajemo monahe Pavla i Anastasija, dopuštaju nam da postavimo šatore na livadi tik do manastira, odmah pored izvora pitke vode. Monasi su vrlo gostoljubivi, nude nas sokovima i kolačima te dogovaramo obilazak manastira za sutra ujutro. Priroda oko manastira je prekrasna pa u naredna dva dana u potpunosti zaboravljam patnje s komarcima koje smo prošli.

DAN 13 (264.7 – 284.8 km) (28.6.2019.)

Oko 7h krećemo u obilazak manastira, teško je to opisat riječima. Naime, freske i slike unutar manastira datiraju sve do 15. stoljeća i čekaju na restauraciju narednih godina. Sam manastir je tu od 15-og stoljeća, no napušten je za vrijeme rata. Tek se prije 3 godine monasi nastanjuju i kreću s obnovom manastira. Zanimljivo je spomenut kako je manastir u potpunosti samoodrživ. Monasi nas provode kroz manastir, ima tu svega, a posebno mi zapinje za oko pravoslavna tendencija vizualnog prenošenja u obliku ikona. Za kraj od naših gostiju dobivamo i vrećicu hrane za put :)

Put danas vodi do PD Jankovac gdje imamo rezerviran smještaj za noć. Što reći osim da je Papuk prekrasan i pomalo posramljeno priznajem da sam prvi puta ovdje. Pretežito bukvina šuma je taman ono što je doktor prepisao ovome hodaču :) Prolazimo šaku vrhova Slavonskog planinarskog puta, koji je savršeno markiran! Bez žurbe dolazimo do Jankovca i odmah mozak na pašu uz pomoć žamora obližnjeg potoka.

DAN 14 (0-day) (29.6.2019.)

Danas uzimamo prijeko potreban dan odmora, ručamo u domu i punimo baterije (i za mobitel :)) te planiramo daljnji put preko Papuka. Naredna dva dana put nas vodi pored vrha Papuk, kroz Novo Zvečevo, preko Crnog vrha i pored Petrovog vrha.

Dok Kristina i obitelj odlaze u razgledavanje obližnjih slapova bezuspješno pokušavam uhvatit signal da napišem članak za blog. Stavljam mobitel na stranu i počinjem sa čudnovatim blendom yoge i istezanja, a sunce se ubrzo skriva iza oblaka kako ne bi trebalo gledati tu grdosiju. Gosti doma nisu imali previše izbora :)

Pred kraj dana grize me što cijeli dan sjedim i odmaram pa stavljam tenisice na noge i istom stazom ispod slapova trčim par kilometara.

Stanje sa žuljevima je ok, jedan omanji žulj koji gotovo da ne smeta prilikom hodanja, a i ruksak je nakon dva tjedna hodanja nekako lakši. Malo sam razočaran što u prva dva tjedna uzimam dva dana odmora, no ne zamaram se previše time jer dug je put do Prevlake.