DAN 51 (1045.37 – 1070.84 km) (5.8.2019.)

Prošlu sam noć loše spavao, bulaznio sam nešto u snu i zbrajao neke brojeve, poprilično čudno iskustvo. Iz malog doma na Platku sam krenuo tek u 10:15h u smjeru Hahlića i za tih 11.5 km trebalo mi je gotovo puna 3 sata. Temperature su bile nepodnošljive pa sam svaki hlad hvatao i odmarao.

Priroda je ovdje prekrasna, a otvorili su se i prvi vidici prema Jadranu te sam na prvi pogled ostao zabezeknut ljepotom plavetnila. Jedino što mi je razbijalo idilu jest popriličan broj uočenih odbačenih deka i vreća za spavanje. Not a great feeling.

Na Hahliće sam došao taman za vrijeme ručka, a i ekipa je bila dežurna pa sam fino gablecovao grah i kobase. Kako su mi crijeva radila, išao sam na wc barem pet puta za vrijeme posjeta domu pa sam bio prisiljen dobrih sat vremena odmoriti – kako se kaže, oči malo odmoriti.

Oko 16h bilo je vrijeme da krenem dalje, počeo sam se spuštati do Klane i sve je bilo ok do cirka 800 mnv, markacija kao u priči, no kad sam se počeo spuštati prema šumi GPS je počeo divljati i IPP i/ili markacije bilo je teško naći. Zavidna količina puteljaka predstavljala je problem pa sam u nekoliko navrata išao duljim okolnim puteljcima da bi došao do mjesta gdje se GPX trasa poklapa sa smjerom u kojem me puteljak vodi.

Na putu prema dolje sreo sam gospodina koji me ponudio sa hladnom vodom, popričali smo o provalama u vikendice, a sjetio se i Nikole i Matta od prošle godine :)

Do Klane sam došao oko 18h i bilo je vrijeme da pronađem smještaj. Bojazan vezana uz izbjegice ovdje je velika pa sam smještaj našao tek na drugom kraju sela. Dućan u selu nažalost nije radio pa se nisam mogao opskrbiti, a hrane mi je ostalo samo za još jedan dan. Taj ću problem rješavati sutra.

DAN 52 (1070.84 – 1087.28 km) (6.8.2019.)

Entuzijastično sam se probudio u 9h bio u pokretu sa ciljem da dođem do Orljaka i tamo prespavam te sljedeći dan nastavim spust prema Buzetu. Ipak, pokazalo se da nisam u stanju pa sam preko Škalnice i sela Zaluki jedva došao do nekakvih usamljenih suhozida i vrtova te se tamo odmarao i obavljao nužde dobrih 3 sata. Kako se činilo, nisam mogao tamo prespavati, a ništa niti od mog ambicioznog uspona na Orljak pa sam odlučio krenuti dalje i smještaj potražiti u nadolazećim selima.

Tri kilometra dalje, došao sam do sela Škrapna i kod prekrasne betonske šterne odlučio prenoćiti no to se pokazalo kao loš odabir. Već u prvih pola sata starija gospođa stala je, izašla iz auta i sa jednom rukom na licu i drugom opremljenom mobitelom išla je pogledati tko je to novi u selu. Nagnula se preko zidića i otkrila me kako ležim i odmaram, a oči su joj se raširile, kao u ribe. Pokušao sam joj objasnit da sam planinar i da samo odmaram i uskoro idem dalje, no ona je samo rukom u čuđenju prekrila usta te bez da je riječ izgovorila otišla nazad u auto.

Bilo je očito da ovdje ne mogu ostati pa sam odlučio potražiti pomoć lokalnog planinarskog društva. Nazvao sam kontakt koji sam našao na stranicama PD-a Lisina i javio mi se gospodin Miloš te sredio smještaj u selu Kućeli, koje se nalazilo 4km ispod moje trenutne lokacije.

Tamo me dočekao gospodin Damir, počastio me odličnim gulašem od shitake gljiva, ponudio čašicom razgovora te me smjestio u njegovoj staroj kamp kućici u šumi na rubu sela. Bilo je dobro ponovno biti u društvu, no tako iscrpljen jedva sam držao tempo razgovora. Naišao je i gospodin Jerko pa smo pričali i svemu i svačemu, od lokalnih planinskih vrhova pa do podrijetla zvončara koji djeluju na ovom području.

Došlo je vrijeme za spavanje, povukao sam se u kamp kućicu i iskreno da kažem, oka nisam sklopio. Nakon što su se divlje svinje smirile, konstantno sam čuo ljudske korake pa sam kroz noć samo osluškivao kako se približavaju i udaljavaju od kampera u kojem obitavam. Naime, granica sa Slovenijom udaljena je svega dvadesetak kilometara :)

DAN 53 (1087.28 – 1126.33 km) (7.8.2019.)

Nakon neprospavane noći, u 6h ujutro već sam bio u Ladi Nivi te me gospon Damir cuknuo nazad gdje sam jučer stao, u selo Škrapna. Uslijedio je mukotrpan uspon do planinarskog doma Lisina (koji je zapušten dobrih 20 godina) te nakon toga po Lisinskom putu prema vrhu Orljak. Malo je za reći da sam se napatio, bilo je jezivo usamljen kročiti tom šumom, no već za 2 sata našao sam uređeni izvor vode gdje sam obavio doručak i dobrano se odmorio.

Put me dalje vodio oštro nizbrdo do nekakvog privatnog skloništa do kojeg sam se jedva dogegao – za 3.5km trebalo mi je sat i pol. Tamo sam našao stolove na koje sam zalegao i pored teške šumarske mehanizacije doslovno zaspao (bez čepića za uši). Bilo je vrijeme da krenem prema Orljaku i počnem spust do Buzeta. Nakon koji kilometar neugodno sam se iznenadio kad sam spazio friško nasipani, grubi makadam (kako sam kasnije saznao) koji je vodio skroz do zadnjeg kilometra uspona na Orljak. Teško je riječima opisati koliko sam se napatio u tih par kilometara. Zadnji kilometar uspona na Orljak također je bio otežan zbog porušenih stabala i zakrčenosti staze.

Ipak, sav se napor isplatio kada sam došao na vrh!

Put je dalje vodio nizbrdo 300 mnv i nazad na 1000+ metara na vrh Gomila no to mi nije dolazilo u obzir pošto sam bio kratak s vodom pa sam odlučio spustit se makadamskim putem do sela Račja Vas. Ondje sam se iznenadio jer sam našao dvije stvari. Prvo, savršen izvor pitke vode te drugo, markaciju prema željezničkoj stanici u Buzetu pa sam odlučio pratit tu stazu da vidim gdje ću izaći.

Stazu sam pratio nekoliko kilometara i u jednom trenutku krivo skrenuo pa sam izašao na usamljeni šumski asfalt koji me vodio sve do sela Brest, gdje sam se spojio na originalnu CLDT stazu. Pregledom karte, skužio sam da sam išao paralelno sa staznom koji sam trebao pratiti, što ćemo u sljedećoj iteraciji staze ispraviti. Dolaskom do Bresta pratio sam IPP i markacije utrke 100 milja Istre skroz do centra Buzeta.

U Buzetu su me ugostili lokalni planinari, a osjećaj dolaska u Istru bio je neopisiv. Znao sam da sam za dan ili dva gotov sa sekcijom B moje CLDT šetnje i nisam mogao sakriti oduševljenje. Jedino što me sputavalo u proslavi mojeg dosadašnjeg postignuća jest činjenica da sam kompletno krepan. Malo sam razgovarao sa domaćinima, naručio si pizzu i coca colu, bezobrazno to proždro (srećom pa nitko nije svjedočio mojoj konzumaciji hrane) i zalegao.