Alkemija, znanost koja se spominje u mnogim video igrama vrlo je interesantan plod filozofije uronjen u duboko more mističnosti koji kaže da se nešto ne može stvoriti ili dobiti bez da se prethodno nešto jednake vrijednosti ne žrtvuje ili uništi.
Ta drevna vještina preobrazbe neplemenitih metala u plemenite, težnja za pronalaskom Kamena mudraca odnosno potraga za životnim eliksirom stoljećima u prošlosti kaptivirala je mnoge koji su se bavili njezinim naukovanjem, a imali su u svijesti isti cilj: željeli su otkriti način na koji će pretvoriti metale kao što su željezo i olovo u zlato. Bez obzira na njegovu vrijednost, za zlato se vjerovalo i da liječi sve bolesti i daje vječni život. Zapravo, mnogi vjeruju da je Isus prakticirao alkemiju, but that’s beside the point, I just wanted to put it out there.
Čovječanstvo ne može dobiti ništa bez prethodnog davanja nečega zauzvrat. Da bismo dobili nešto, nešto jednake vrijednosti mora se izgubiti/žrtvovati.
Tako glasi, barem prema uvodnoj špici FMA, prvi zakon ekvivalentne razmjene. Iako vjerujem u osnovni princip ovog “zakona”, svakako nije dobro vjerovati da je ovo jedini istinski zakon prirode, bez obzira na privlačnost “poštenog” zbrajanja i oduzimanja.
Slažem se do te mjere da ako želite da vam netko iskaže dobrotu, poštenje ili zahvalnost, nazad morate vratiti istu količinu željenoga ili ekvivalentno jednake, u ovom slučaju usluge. Iako ne vjerujem u istinski altruizam, volim maštati da zapravo ta savršena teorija ekvivalentne razmjene radi u službi tog omraženog altruizma, iako sama po sebi poštena razmjena inherentno nije niti dobra niti loša.
Fasciniran sam japanskom kulturom i njezinim pokušajom interpretacije osobnog bivstva i shvaćanja svijeta oko sebe, koliko se zapravo ti pokušaji razlikuju od naše, zapadne kulture, a tako dobro prikazani u svijetu animea.
No, svijet nije savršen i prečesto se susrećemo s ekvivalentnom razmjenom spuštenih gaća. Ekvivalentna razmjena doživljava poraz pred ljudskom pohlepom i sebičnošću, ali bez obzira na to vjerujem u njeno načelo da sve stvari imaju svoju cijenu. Sve što smo prošli, akumulirana iskustva, sreća i bol, imaju svoju vrijednost i u zamjenu za njih dobivamo nešto vrijedno, iskustvo, sreću ili bol, čak i kada to ne očekujemo.