DAN 23 (452.1 – 472.8 km) (8.7.2019.)

Budim se već oko 6h, hitro pod tuš i put pod noge do Konzuma da obavim nabavku i do Intersporta u nadi da ću kupit nove tenisice. Ispred Intersporta ljubim vrata jer piše da radi od 9h, a na internetu od 8h. Pomalo frustriran jer sam mogao spavati 1h više koristim priliku da se prošetam Koprivnicom.

Lijep je to grad, grad biciklista i pješaka. Ovdje se nikome ne žuri pa se vrlo brzo prebacujem u taj modus operandi. Šetam Koprivnicom, z noge na nogu, promatram promet na špici i gradskoj tržnici.

U 9h stavljam ruksak na leđa i lagano do Intersporta. Ponuda je slaba, nemaju apsolutno nikakvih tenisica za trčanje ili planinarenje. Razočarano uzimam kratke hlače i majicu, što mi je bilo manje bitno od novih tenisica, ali bar nešto, jel.

Čekam da dođu Ana i Kristina pa će nas Ana cuknuti tamo gdje smo jučer stali. Ana nam je jučer i veš oprala i iznimno sam zahvalan na friškoj obleki.

Danas nam je cilj lugarnica Beljevina, par kilometara prije sela Apatovec. Nije puno, ali nije ni malo. Nakon jučerašnjeg nevremena situacija na Koprivničkom planinarskom putu nije zavidna, ali bar nas sunce ne ubija. Dolazimo do skloništa Rudi Jurić, moram malo sjest i skinut tenisicu jer se jučer počelo javljati desno stopalo s kojim u zadnje vrijeme imam problema. Čim sam sjeo na klupicu pored skloništa krpelji su doslovno počeli padati sa drveća.

Nisam mogao vjerovati, jednog sam skinuo s vrata (u blizini uha) dok je plazil po meni, a drugog gledao kak mi se špancira po lijevoj ruci. Srećom nisu se trajno nastanili na mojoj koži, ali desetak kilometara kasnije našao sam jednog usidrenog u desnom bedru. Po kakvim sam sve šikarama dosad hodao i na kraju na Kalniku pokupim prve krpelje ?

ugljenica (vuglenica)

Danas smo imali utrku s vremenom, da li ćemo stići prije kiše. Kilometar prije lugarnice počinje pljusak, a ja gibam (po metodi snađi se druže) naprijed trčećim korakom da se čim prije sklonim od kiše. Klopamo i odlazim na obližnje brdo uhvatit signal kako bi napisao blog. Za 2h vraćam se pokisnuo i promrzao, ali blog je napisan, to je bitno! Sutra bi trebao biti relativno lagan dan, 20-ak kilometara, ali ćemo skupit nešto visine.

DAN 24 (472.8 – 488.3 km) (9.7.2019.)

Budimo se ujutro, zavidna količina magle se skupila, vlaga svuda oko nas, ali uskoro se počinjemo spremat jer prema prognozi danas nam se dobro ne piše.

Kako smo se približavali selu Apatovec otvarao se pogled prema Kalniku i malo je za reći koliko je to prekrasno izgledalo. Dan je taman bio malo tmurniji pa smo fotke novonastalih motiva okidali lijevo i desno. U Apatovcu ispijamo kavu i konzumiramo vrhunski sendvič ispunjen salamom s povrćem pa još i Linolada sladoled.. život je dobar.. sve dok nije počela padati kiša, a uistinu je počela.

Kiša ne prestaje pa odlučujemo bez obzira krenuti dalje. Prvi put sam na Kalniku i očaran sam. Možda je zbog kiše, no ta planina ima vrlo mističnu vibru. Kristina me educira o Kalniku, prolazimo selo Stupe, Vratno, potok Kamešnica, a do doma Kalnik dolazimo sjevernom stazom podno kalničke grede.

Možebitno najbolji grah s kobasama sam pojeo danas u PD-u Kalnik s pogledom na stari grad Veliki Kalnik! Uskoro dolazi i vesela ekipa iz PD-a Kalnik Križevci. Davor, Marijan i Štef sa zanimacijom slušaju naše priče i čude se mojim podrapanim tenisicama, a počastili su nas i s nekoliko rundi pića.

Dečki su me cuknuli do grada da si kupim nove tenisice i na moje čuđenje nalazim zadovoljavajući model. Valjda će izdržati 400-500 km ? Počašćen sam i scenskim obilaskom Križevaca – jeste li znali da su Križevci grad s čak osam crkvenih tornjeva? Posjetili smo i prostorije planinarskog društva (kojeg sam i ja sad član :) ), gledamo slike prijašnjih izleta – ekipa je stvarno bila po svuda.

Nazad u domu Kalnik, gdje ćemo večeras prespavat, Kristina čeka s klopom, veselo diže vrećice iz dućana. Klopamo i večer završavamo nogama na stolu na terasi doma, mrak se spustio, a ispred nas 17km udaljeni Križevci svijetle obasjani različitim bojama svjetlosti.

Tri su naporna uspona pred nama, kilometraža prosječna (nekih dvadesetak kilometara), no skupit ćemo najviše visine dosad pa treba dobro odmorit. Sutrašnje nam je odredište partizanska bolnica Gabrinovec.