DAN 63 (1372.06 – 1393.36 km) (17.8.2019.)

Voditeljice talijanskih izviđača, Roberta i Mariachiara

Dan je krenuo prekrasno, pozdravio sam se s domaćinima, a oni su me spojili s gospođom Jelenom, članicom istog društva s kojom sam pokušavao dogovoriti današnji smještaj negdje oko Matulja. Već 3 km od starta uspio sam strgati štap za hodanje pa je uspon na Brložnik postao pravi poduhvat. Naime, sam uspon prepun je stijena koje pariraju usponu na Sisol pa sam se dobrano pomučio dok sam došao na drugu stranu. Isto tako, saznao sam zašto se vrh zove Brložnik – sve je okolo puno medvjeđih brloga, svježe kakice i otisaka!

Do Matulja spuštao sam se Lisinskim putem no tamo je GPS počeo divljati pa je bilo zanimljivo tražiti pravi put prema Matuljima. U jednom sam trenutku se krivo orijentirao i počeo se penjati na Orljak, no shvatio sam da idem u krivom smjeru i bezveze sam popeo vertikalnih 80-ak metara.

Dolaskom u Matulje dočekala me gospođa Jelena te me počastila pićem i krenuli smo u potragu za smještajem. Sve skupa je trajalo 3 sata, no napokon sam se uspio smjestiti u Kastavu, naselju 2 km udaljenom od Matulja. Čak se ispostavilo da je kćer od gazdarice strastvena planinarka pa mi je uz pivu sugerirala kojim putem da sutra krenem te gdje da prenoćim.

DAN 64 (1393.36 – 1434.24 km) (18.8.2019.)

Čekao me težak dan, gotovo 42km ceste pa je valjalo rano krenuti. Prije 8 sam već bio na cesti no toliko je pržilo da sam nakon 6 km morao stati i osvježiti se hladnim pićem. Žurno sam išao dalje do Jelenja i Dražica gdje sam dogovorio s Kristinom da me pričeka na njenom povratku u Zagreb. Časkali smo gotovo 2 sata i teško mi je bilo krenuti dalje, no morao sam proći pistu na Grobniku, spojit se na cestu Zagreb – Rijeka i prerezati na one krnje makadame i lovačke puteve koji se protežu paralelno uz autocestu.

Rezultat žurenja prijašnjih nekoliko dana rezultiralo je žuljevima na jagodicama ispod prstiju na lijevoj nozi pa nisam bio baš dobre volje, znajući što me čeka do kraja današnjeg dana.  Uspio izbrojati šest pastirskih pasa koji su me pokušali napasti, a da i jesu, tako sam bio raspoložen da bi vjerojatno i drugi štap puknuo, no srećom nisam imao potrebe za korištenjem istog.

Nakon makadama izletio sam na cestu Zagreb – Rijeka i valjalo je prehodati 6km kako bi se spojio na GPP i odšetao kilometar i pol do izviđačkog doma Lepenica od Gornjeg Jelenja. Tih 6km jednostavno ću potisnuti u sjećanju i na njih zaboraviti :)

Iako, novootvoreni dućan ovog čovjeka me spasio, sumnjam da bi bez radlera uspio doći so današnjeg cilja. U to ime smo i selfi okinili :)

Leo i ja

Dolaskom do doma Lepenica (Sokol) domaćini Mladen i njegova supruga čuvši moju priču počastili su me gablecom i pivom i život je opet imao smisla – pa čak i nakon ovog krnjeg dana po cesti. Lijepo smo proveli večer i povukli se na spavanje.

DAN 65 (1434.24 – 1444.68 km) (19.8.2019.)

Ujutro sam dobio finu fritaju za gablec, a put do Fužina maksimalno sam odgađao jer sam znao da imam samo 10km danas za odraditi i u Fužinama sjedam na autobus za Omišalj i idem na dan odmora kod Vanje! Tako je i bilo, oko 11h sam krenuo, došao za točno 2h u Fužine, previše čekao autobus i već sam u 16h bio u Omišlju, ispijao kolu u slastičarni dok sam čekao Vanju da dođe.

DAN 66 (0-DAY) (20.8.2019.)

Dan odmora na Krku, ljenčarim, dogovaram puteve za dalje i sutrašnji smještaj te manijakalno pišem blogove jer zadnjih 15-ak dana nisam apsolutno niti jedan blog napisao. Zapravo se nisam toliko odmorio koliko sam planirao. Oh, well :) Sutra ujutro na bus za Fužine i preko Bribira prema planinarskoj kući Ana Komadina!