CLDT: Prekrasna i zahtjevna Učka (dan 60 – 62) (1268.13 – 1372.06 km)

DAN 60 (1268.13 – 1316.13 km) (14.8.2019.)

Ujutro smo Endi i ja već oko 7h bili u Pazinu, no kiša nije prestala padati sve do 8:30h tako da sam za to vrijeme na prazan želudac popio tri kave. Čim je kiša isčeznula pozdravio sam se s Endijem i krenuo dalje, u smjeru Rabca, odnosno uvale udaljene 7km od Rabca. Što reći za današnji dan osim da sam prolazio kroz pusta sela, prikapčio se na stazu uz tok rijeke Raše te istu pratio skroz do carine nakon Most Raše.

Tu je krenuo uspon na ono što sam kolokvijalno nazvao debelim crijevom Republike Hrvatske. Naime, penjao sam se po serpentinama zaraslih staza Čerova i Šikulaškog brega da bi izbio u naselje ironičnog imena, Breg. Uslijedio je 8 km dug spust na uvalu ispod brega Ivanovci.

Tamo sam, nakon što su se kupaći pokupili, složio šator tik do mora, večerao i zaspao kao klada. Danas sam potegnuo okruglih 48 kilometara pa je zaspati bio najmanji problem :)

DAN 61 (1316.13 – 1354.18 km) (15.8.2019.)

Kako me san lako uhvatio, tako mi je lako i pobjegao. Naime, oko 5h ujutro neka dva debila odlučila su pijani ići u ribu s onim podvodnim puškama (u nedostatku boljeg izraza). Na prvu nisu spazili moj šator, no jednom kad su vidjeli da je šator na obali neprestano su upirali snopove svjetlosti svojih lampa u mojem smjeru. Već sam u 7:20h bio na nogama i krenuo stazom uz uvalu do Rabca. Koliko god su me ovi mulci oneraspoložili prekinuvši mi san, staza do Rabca bila je toliko prekrasna da bi i najcrnije misli okrečila u bijelo!

Došavši u Rabac neugodno sam se iznenadio cijenama, kako sam bio gladan uzeo sam nekakvu siromašnu tortilju i coca colu te isto platio 45kn. U dućanu sam obavio osnovnu opskrbu te potrošio gotovo 200 kn na pola vrećice namirnica. Istro, prekrasna si, ali ne znam tko si to može priuštiti 😅

Veliki je dan preda mnom, počinje uspon na Učku pa nije imalo smisla dvojiti o cijenama u Istri. U Plomin Luki pojeo sam gablec i sručio dvije coca cole u sebe i krenuo putem Plominske gore i Sisola. Naknadno sam bio upozoren na težinu uspona na Sisol iz smjera Plomina, no u isto sam se uvjerio u već prvom kilometru. Naime, za jedan kilometar uspona trebalo mi je kvalitetnih sat vremena. Nije mi bio plan ići danas na Sisol no u Plominu nisam uspio naći smještaja pa izbora nije bilo nego kročiti naprijed.

Naime, uspon na Sisol me toliko izmorio da sam došavši gore popio preko litre vode. Iz mene je curio znoj kao da me netko vodom zalijeva, a nije pomogla niti činjenica da sam uspon odrađivao drito za vrijeme zalaska sunca pa me isto oslijepilo, a ispred mene bile su škrape i provalije od nekoliko metara.

Spavanje na Sisolu i okolici bilo je nemoguće te sam negdje morao naći mjesto za podići šator. Nekoliko kilometara dalje, taman pred mrak, našao sam nekakve stare stolove drito uz stazu IPP-a gdje sam podigao šator. Iako premoren, nisam uspio zaspati jer su mi divlje svinje konstanto lupkale po šatoru, ali sam na kraju odustao od generiranja glasnih zvukova kako bi ih otjerao i jednostavno utonuo u san.

DAN 62 (1354.18 – 1372.06 km) (16.8.2019.)

Jučer sam, uz težak uspon na Sisol, dan završio sa 2 decilitra vode, što me užasno zabrinjavalo jer nisam znao gdje na Učki ima vode. Nadao sam se da špina u Maloj Učkoj radi, no nisam bio siguran da li se radi o špini ili pumpi u koju treba uliti vode pa sam preostalu vodu maksimalno štedio.

Put do vrha Kremenjak nije bio toliko težak no bio sam premoren i dehidriran pa je svaki korak bio borba. Uspon na Kremenjak otvorio je poglede prema Kvarneru i ostatku Jadrana, što me uistinu fasciniralo. Imao sam sreću što je današnji dan bio poprilično oblačan i vjetrovit pa sam nekako uspjevao hodati bez vode.

Nakon Kremenjaka put me vodio prema Brgudu licem planine lišenim šumom. U jednom je trenutku toliko puhao vjetar da me počelo bacati lijevo i desno pa sam odlučio obući vjetrovku kako se ne bih prehladio. Dobrih desetak minuta borio sam se navući tu vjetrovku na sebe, izvodio sam svakakve akrobacije i po uspješno obavljenom poslu okrenem se ulijevo i vidim tri divlja konja kako me kao zadnjeg debila, zbunjujućeg pogleda, gledaju koji vrag ja to radim.

Spust na Brgud trajao je kratko, a naišao sam i na šternu od DVD-a Sisol iz koje sam isfiltrirao vodu i okrijepio se. Život je ponovno imao smisla, planina je bila prekrasna, a i cijeli put se činio nekako smisleniji nakon što sam popio vode. Prolaskom kroz Malu Učku uvjerio sam se da špina uistinu radi, no saznao sam da ista do prošlog vikenda nije bila u funkciji! Kako Vojak nije bio na trasi samo sam cestom potegnuo do Vele Učke i nakon toga do Plomina, gdje ću večeras noćiti.

Do planinarskog doma Plomin došao sam nešto prije 14h, a domari su se tek pojavili oko 18h, kao što su i najavili. Gospodin Ago i teta Silvina fino su me ugostili i počastili pivom i gablecom, a ja sam za uzvrat njima ostatak večeri i sljedećeg jutra bio posrednik prevoditelj na relaciji PD Poklon – talijanski izviđači. Bio je to uistinu jedan prekrasan susret, izmjenjivali smo iskustva i doživljaje, a ja sam čak odlučio pred spavanje malo noge protegnuti i koji kilometar otrčati.