DAN 57 (1184.4 – 1220.95 km) (11.8.2019.)

Goran me ujutro odbacio do svjetionika na Savudriji i već u 7:30h bio sam na putu prema Brtonigli, današnjem odredištu. Prolazio sam obalom kroz kampove koji su se tek budili, a neki su gosti već obavljali jutarnje rutine trčanja, hodanja i šetnji pasa. Prvu pauzu obavio sam u Umagu, gdje sam odlučio popiti kavicu il dvije te samo promatrati grad kako se budi i sprema za početak dana.

Nastavivši dalje kretao sam se po sličnim kampovima i došao sam do zaključka da mi se ovakav oblik turizma i ljetovanja apsolutno ne sviđa. Glasni turisti i gužve na cestama nisu mi bili po mjeri, inače bi umjesto ove šetnje u nekim od sličnih lokacija tražio hladovinu. U Brtoniglu sam došao nešto prije 16h, no tamo nažalost nije bilo smještaja, a kako je bila nedjelja cijelo je mjesto bilo mrtvo. Morao sam krenuti dalje i mjesto za kampiranje potražiti negdje na stazi.

Hodao sam dobrih sat i pol dok nisam našao dobro mjesto za bivakiranje, ali u tom sam se trenutku čuo s Nikolom koji je ovih dana ljetovao s obitelji u kampu u Umagu.

Nikola me onako umornog od današnjeg dana čiste ceste doslovno spasio, došao je po mene usred ničega te me odvezao nazad u Umag i počastio smještajem u kampu i večerom. Po kampu smo se kretali na iznajmljenom električnom romobilu ili nekom čudu, što je izgledalo poprilično bizarno. Nikola za volanom, između nogu moj smrdljivi ruksak, a iza vozača ja, sa svojih pozamašnih 85 kilograma. Skuter je proizvodio neprirodne mu zvukove, ali nas je dopeljao do mjesta gdje smo trebali doći.

Nakon večere porazgovarali smo i bilo je vrijeme za poći leći, sutra je najavljen vrhunac toplinskog vala i bitno je da krenem rano.

DAN 58 (1220.95 – 1247.5 km) (12.8.2019.)

Bez obzira što sam htio krenut rano, to nije bilo izvedivo jer sam morao odspavati bar kvalitetnih šest sati pa sam na stazi bio tek nešto prije 9h, nakon što sam doručkovao i pozdravio se s Nikolom. Današnji put me vodi do Motovuna, odnosno ispod Motovuna, gdje ću u auto kampu podići šator. Kako je najavljeno, tako je i bilo, temperatura je dosegla vrtoglavih 35 celzijevaca pa čak niti to malo hladovine na Parenzani nije pomoglo, do Vižinade sam došao premoren, a na putu do Vižinade glumio sam prevoditelja njemačkom paru biciklista kojima je pukla guma na biciklu. Zanimljivo je da na usponu prema Vižinadi me nisu htjeli niti pozdraviti, a kad su me spazili hvatali su se da prevodim što žele reći gospođi koja im je stala pomoći. Oh, well :)

U Vižinadi sam pojeo dva sladoleda, pivu, coca colu i cedevitu, toliko sam bio žedan. Naišao sam i na trojac Slovenaca, jednom se probušila zračnica, nisu mogli naći gdje je zapelo pa sam im posudio pincetu kako bi izvršili mini operaciju na gumi :)

Nastavio sam do Motovuna i u jednom je trenutku bilo toliko vruće da sam na suncu morao stati i odmoriti. Parenzana je inače vrlo popularna biciklistička destinacija pa sam susretao popriličan broj biciklista, svi redom strani turisti.

Došao sam i do Motovuna, ispred kampa popio dva osvježavajuća pića, postavio šator u kampu i zaputio se prema gradu. Uvijek je dobra ideja doći u Motovun, prekrasan je to gradić na brežuljku prevelikih cijena. Gelatto sladoled sam platio 54kn, a pivu 28 kn. Neka, rekao sam sam sebi, danas se častim, zaslužio sam, danas je bilo pakleno vruće.

DAN 59 (1247.5 – 1268.13 km) (13.8.2019.)

Današnja je destinacija bila Pazin, udaljen mizernih 20 km no čak se i to danas pokazalo kao veliki zalogaj. Jučer sam prekuhao i to se danas dobrano osjetilo. Nekako sam se dogegao do Pazina gdje me dočekao Ivan, kolega s posla mladog duha i visokih poslovnih aspiracija! Nakon neuspješnog traženja prenoćišta upoznao me s Endijem, momkom hipsterske brade i nebesko plavih očiju ??, kod kojega ću danas prespavati. Endi je taman uskočio s ponudom za smještaj, jer vani se spremala takvo nevrijeme koje bi otpuhalo i zmočilo i mene i šator.

Endi je najavio da dođemo do njega tek oko 23h pošto tada završava s poslom pa smo imali vremena za ubiti. Posjetili smo utvrdu Dvigrad i ispred popili pivu i zaputili se do Ivana. Oko 23h došli smo do Endija koji nam je složio paštu sa tartufima, mmm :) Dok sam proždirao paštu gledao sam kataklizmu ispred mene i mislio si kako imam više sreće nego pameti što sam večeras pod krovom, a ne u šatoru.