DAN 47 (941.73 – 976.7 km) (1.8.2019.)

Probudio sam se oko 6h, ali sam već po običaju odugovlačio spremanje pa sam tek u 7:45h bio na stazi za Orlovu stijenu. Nije prošao niti kilometar, a mobitel mi već zvoni. Zove Ivan, pita di sam kaj sam, ide za vikend pobjeći na more pa da me posjeti. Nekako smo se, u nedostatku signala, uspjeli dogovoriti gdje da dođe i dobrano se ispričali. Nismo se vidjeli preko pola godine pa je materijala za lajati bilo ?

Pričali smo o tome kak je bilo na ovogodišnjem Mala Erpenja Trekku, a Ivan mi je čak donio i majicu, pošto ove godine nisam mogao sudjelovati. Nakon skoro sat vremena pozdravljam Ivana i Saru i krećem prema Orlovoj Stijeni.

Današnji je cilj doći do Skrada rutom Lukovdol – Orlova Stijena – Razdrto – Gornji Kuti – Skrad. Staza u potpunosti prati GPP pa si gruntam da ne bi trebalo biti “teško”, sve će biti prohodno i označeno, jel. Reći ću samo da savršenstvo ne postoji ?

Put je bio prekrasan, GPP je prekrasan, ali me poprilično strah pucao jer sam cijelim putem nalazio odbačene deke, robu i vreće za spavanje. Nije lijep prizor dok si solo u šumi.

Polako sam se počeo spuštati u Skrad i prizori su me ostavljali bez daha. Koliko zbog samog pogleda, toliko i zbog visoke temperature koja nikoga ne bi ostavila ravnodušnima. U Skrad sam došao oko 16h, sjeo u obližnji kafić i počeo tražiti smještaj, mjesta za kampiranje nije bilo. Napokon sam uspio naći smještaj u domu Zeleni Vir, no do njega imam sat vremena hoda serpentinastom šetnicom, a dom se zatvara za 30 minuta. Nabio sam ruksak na leđa i sa cirka 13 kg na leđima pohitrio prema domu. Usput sam stigao posjetiti slap te slikati šetnicu te doći do doma, sve u 40 minuta.

Večeras ovdje spavam, uz zvukove vode i hidroelektrane, a sutra me čeka najteža dionica GPP-a, od Zelenog Vira do izvora Kupe.

DAN 48 (976.7 – 1015.64 km) (2.8.2019.)

Nakon jutarnje rutine oko 8h krećem dalje prema izvoru Kupe. Svi znaju da kad si u Skradu ideš posjetit slap i Vražji prolaz pa sam učinio baš to. Malo je bilo jezivo, konstantno sam “čuo” nekakve zvukove dok sam se divio prirodi prolaza no zguntal sam si da se možda baš zbog toga zove Vražji prolaz.

Nakon prolaza staza me vodila prema izvoru Kupe, ali markacija sljedećih par kilometara nije bilo ni za lijeka. Štoviše, GPS signal je danas odlučio biti tvrdoglav, što je navigaciju učinilo gotovo nemogućom. Uzmemo li u obzir činjenicu da je nekoliko kilometara šume doslovno poravnato sa zemljom veliki je poduhvat bio uspješno navigirati stazom. O kako sam sretan bio kad sam do prvog makadama došao. Taman se i kiša spustila pa sam fino pokisnuo. Primjetio sam da uvijek prekasno reagiram na promjene vremena pa mi đaba vodonepropusne opreme kad ionako pokisnem ?

Uspon na Veliki Drgomalj me umorio i dobro da nije bilo nikoga oko mene jer sam toliko psovao na zaraslu stazu da čak niti klupica koju sam našao usred ničega nije pomogla da me smiri. Finalni spust na Razloge je doslovno kao da su imali viška boje u kantici i pljunuli malo na nasumično odabrana stabla. Od Razloga do izvora Kupe ima ugodnih pola sata hoda.

Dolazak na izvor Kupe jako me obradovao jer je to značilo da sam prešao prvih 1000km puta. Tisuću kilometara pješice, za početnika hodača to nije mala stvar. Bio sam presretan, Kupa, ja i lagana izmaglica na površini vode od današnje kiše. Iako sam htio ostati, kampirati u NP-u nije dolazilo u obzir, pogotovo na ovoj lokaciji, jer bi sutradan sve bilo puno vlage.

Smještaj sam našao u Gornjim Kuparima, 1.5km od izvora Kupe. Josip i njegova djevojka fino su me ugostili u zadnji čas, sjetili su se Nikole i Matta od prošle godine, a Josip mi je objasnio i rutu kroz NP Risnjak koja me čeka narednih dva dana. Bilo je lijepo zaspati uz zvukove rijeke čiji tok pratim već danima.

DAN 49 (1015.64 – 1045.37 km) (3.8.2019.)

Plan je bio sljedeći – požuriti do Gerova i zapičiti prema Risnjaku, odnosno malom domu na Platku, krajnjem cilju današnje rute gdje će me dočekati Goran. Kakav entuzijast, opet sjeda na bicikl i dolazi supportati CLDT projekt.

Ponoći je padala kiša pa sam se pribojavao stanja na terenu. Odmah nakon dva kilometra moji su se strahovi potvrdili. Kaljuža, kaljuža, kaljuža. Srećom, do Gerova sam imao cirka 8 km, od kojih je 2 km šumom, a ostatak cestom.

U Gerovu su se održavali dani sporta pa je sve vrvilo životom. Sjeo sam u kafić, gdje su mladići, izgubivši prvu utakmicu nogometnog turnira, utapali tugu u alkoholu i ponavljajućoj pjesmi Novih Fosila, Dobre djevojke. Zaključio sam da je Gerovo place to be ? Roknuo sam si zidarca i jogurt i put pod noge.

Od Gerova sam nekim krnjim putevima krenuo prema Lividragi. Cirka 3km sam hodao po zaraslim putevima kako bi došao do šumarskih makadama koji vode do šumarske kuće Lividrage. U tih 3 km uspio sam stati pored mladog poskoka no srećom zmija se doimala pomalo letargičnom pa sam poskočio ja, a ne ona.

Proplanak Lividrage je prekrasan i jasno mi je zašto je trasa ovuda potegnuta, ali pošto je kuća konstantno zatvorena nema nekog smisla ići do ovdje. Jednostavnije bi bilo samo potegniti do Lasca i drito na Risnjak ili Platak.

Bilo kako bilo, krećem prema Lascu (Lazac) markiranom stazom i srećem mladog lovca/šumara koji me upozorava na izbjeglice i konstantno naglašava da idem na vlasitu odgovornost. Navodno je izbjeglicama kuća na Lascu baza za rutu prema Snežniku i dalje za Sloveniju. Nakon tog susreta strah me toliko preuzeo da sam cijelo vrijeme držao prst na okidaču suzavca. Nije pomogla ni činjenica da sam opet pronalazio hrpu robe, deka i vreća za spavanje.

Kod Lasca sam trebao skrenuti lijevo stazom do pl. doma ispod Velikog Risnjaka, no nisam imao u sebi da to odradim pa sam otišao ravno, pored rimske ceste koja vodi direktno za Platak. Za nekoliko neizvjesnih kilometara spojio sam se na originalnu rutu, na međi puteva za Platak i Risnjak, proplanak Cajtige. Tamo sam naišao na Irenu i Alena, prve planinare koje sam sreo na ovom putu! Toliko o planinarenju u Hrvata, a nije da sam cijelim putem išao nekim krnjim putevima ili nemarkiranim stazama.

Malo smo odmorili i popričali te zaključili da se vidimo navečer u domu. Krenuli su prema Snežniku, a ja prema malom domu na Platku. Btw dok smo odmarali od nikud se na makadamu stvorila obitelj austrijanaca u ganc novoj Tesli, pitaju da li je ovo put za Platak. Nažalost ih nisam mogao odgovoriti od toga, ali krenuli su dalje putem za Platak kojim je očito da ne mogu autom proći.

Požurio sam prema domu trčećim korakom da pokušam stići prije Gorana, ali izgleda da smo doslovno u isto vrijeme došli i sjeli na različita mjesta, jer smo si slali slike terase ispred doma ? Uslijedilo je ritualno ispijanje piva i pelina koje je apsolutno loše završilo.

DAN 50 (0-day) (4.8.2019.)

Jučer smo se skompali s osobljem u domu (Antonio i Nensi su prva liga) pa se zabava nastavila i nakon radnog vremena šanka. Nažalost, nisam u cugerskoj formi pa mi je bilo dovoljno 6 piva i 3 pelina da se doslovno zgazim i cijeli današnji dan provedem u krevetu. Dakako, uhvatio me akumulirani umor i stres pa se sve fino ukomponiralo u planirani dan odmora, odnosno neplanirani dan mamurluka.

Nakon ručka Goran je gibao nazad za Zagreb pa smo se pozdravili, on sjeda na bicikl, a ja nazad u krpe. Da bi stvar bila gora, izgleda da sam si zeznuo želudac pa svakih 15-ak minuta moram na wc. Jebemti, kud mi je to sad trebalo, ko za inat nemam sa sobom aktivnog ugljena, a prva ljekarna udaljena je kilometrima daleko, u Buzetu. Narednih par dana biti će uistinu zanimljivo!